Šum u moru

Potaknuta recentnim događajima u našem gradu (potres), kao i cikličkom ponavljanju izbjeglištva u suvremenom svijetu, krenuli smo u istraživanje odnosa prema dolasku i prihvaćanju vršnjaka koji (ne svojom voljom) postaju dio našeg, a za njih – novog i drugačijeg svijeta. Pitali smo se koliko uopće jedan tinejdžer može sagledati širu sliku stvari, a koliko je zapravo usmjeren na vlastito ja? Prisjetila sam se vlastitog iskustva dolaska izbjeglica za vrijeme Domovinskog rata i tinejdžerskog mindseta koji ne može sagledati stvari poput odraslog čovjeka, već samo razumije da su došle neke nove cure i novi dečki koji sada “oduzimaju” mjesto i postaju novi najbolji učenik ili nova cura u koju su svi zaljubljeni, novi najbolji prijatelj ili nova IT djevojka. Nema tu razumijevanja ili empatije već se cijela priča pretvara u borbu za pronalaženje ili zadržavanje “svog mjesta pod suncem”. Naši su likovi šaroliki i predstavnici su svakog arhetipskog tinejdžera koji trenutno luta srednjoškolskim hodnicima pitajući se kako “biti”.
Osim toga, istražili smo i pitanje pravih odluka, krivnje i ispravnosti te došli do saznanja da ne postoje “bezgrešni” i da svi izbori za sobom povlače mnoge pozitivne i negativne posljedice.
Nema nevinih, poruka je naše priče. Svi plivaju tim morem zvanim život kako najbolje umiju, no griješiti moramo kako bi rasli, a naše likove baš te greške oblikuju u bolje ljude tj. ribe kakve jednom žele postati.